Jastučić za Sandru / "S" pillow

Već sam bila pisala o "zavežljajčiću" koji mi je netom prije Uskrsa stigao od Sandre; bilo je tu svega i svačega, srca svih veličina i materijala, sapunčića, čestitki, salveta... Dio tog čuda ste mogli i uočiti na mom uskršnjem stabalcu.

Kažu meni moja djeca : "Mama, a što ćeš ti sad njoj poslati, pa ti ne znaš ništa tako raditi, samo jastučnice, i to dječje?!"

Hmmmm....

A ovaj vikend pregladavala sam nove postove svojih prijatelja i vidim Sandrin post o ovoj jastučnici, taaako me je razveselila!

http://kototamo.blogspot.com/2013/05/crvena-i-plava.html

Ja sam već otprije planirala pokazati kako je ova Sandrina jastučnica nastala, ali mi se nekako nagomilalo posla da nikako nisam stigla srediti fotografije.
Evo, Sandra, ovako je nastala tvoja jastučnica, napravljena samo i ekstra posebno za tebe!

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Slovo "S" sam sama nacrtala (jer nisam imala tinte u printeru :).

Onda sam pregledala svoje materijale, u hrpi "dječjih" boja odabrala sam ove nijanse, 

jedine koje su mi se činile"ladylike" :D

Izrezala sam ih na trakice i zašila, kao patchwork.

Onda sam izrezala slovo "S".

Izrezala sam i jastučnicu od žutice, dimenzije 50x50 cm. 

Odmah sam nacrtala i obrub, na 5 cm od ruba.

Slovo sam ručno "pripuntala" (da mi ne bježi) i prišila cik-cak bodom.

Zašila prednji i zadnji dio jastučnice, preokrenula, 

pa po obrubu prošila jastučnicu isto cik-cak gustim bodom.

A pošto slovo "S" izgleda vrlo slično kad se jastuk okrene naglavačke, 

stavila sam malu mašnicu u gornji ugao, tek toliko da naglasim pravi položaj slova.

Evo, moja kćer u bademantilu drži jastučić ispred prozora
da ga barem malo obasja jutarnje sunce.

Ali, ti su dani bili toliko kišni i oblačni, da nisam mogla napraviti niti jednu lijepu sliku. 

Žurilo mi se jastučnicu poslati na dalek put :)

Ali, ako hoćete vidjeti koju dobru fotografiju, skočite na Sandrin blog, 

ona tako doooobro fotografira!

Veeeliki pozdrav svima!

P.S. Inače, otkako posjedujem digitalni fotoaparat, imam običaj slikati sve što radim, pa tako i ovaj rad.

A u zadnje vrijeme sam počela i dokumentirati i neka jela.

Prije nekog vremena bio svekar na ručku, ja skuhala nešto (neću još reći što), stavila na tanjur, uzela fotoaparat i otišla na plažu slikati (jer mi je tamo najbolje svjetlo).

Pita on mog muža i djecu, koji već sjede za stolom: "Što je ovo, sine? Di ona sad ide sa tanjurom? Kome nosi?" 

A moj muž odgovara : "Ništa, tata, kod nas ti se u zadnje vrijeme ručak prvo slika, pa, ako je dobro ispao na slici, onda se tek jede."

Toliko o promjenama koje je blogiranje donijelo u moj/naš život :D

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~